Jovan je bio težak zavisnik od heroina. Krao je i obijao da bi došao do potrebne doze. Zavisnik je postao još kao mladić, adoloscent, a sad je već srednjovječni čovjek. Više puta je pokušavao da se „skine“, ali nije uspjelo.
Sebe je otpisao, kao i njegova porodica sa kojom odavno ne govori. Otpisali su ga skoro i svi prijatelji. Više puta se „ovjerio“, ali je nekim čudom ostajao živ. Međutim, tijelo je osjećalo posledice.
Susret koji je promenio sve
Jedne noći, posle ponoći, otide u pljačku, da bi pribavio heroin. Vide neku sređenu kuću, i učini mu se da nikog nema u njoj. Lako upade u kuću, i zaista bez velike muke nađe mnoštvo novca, nakita i dragocjenosti. Jovan je bio prezadovoljan. Taman kad je krenuo, pojavi se malo dijete. Dječačić ga pozdravi sa:
– Hristos Vaskrse.
– Vaistinu Vaskrse – odgovori Jovan uplašeno i zbunjeno.
– Gdje su ti roditelji? – pitao je, a dječak odgovori:
– Svi su otišli u crkvu na ponoćnu Vaskršnju Liturgiju. Ja sam zaspao, a kada sam čuo neku lupu, mislio sam da su oni.
Jovan je potpuno zaboravio da je Vaskrs. Dječak mu dade i ofarbano jaje. U kradljivcu se nešto prelomi. Pokaja se što je opljačkao kuću, pa odluči da sve ukradeno vrati. Dječak je sve mirno posmatrao, bez riječi. Na kraju otide poljubivši u glavu dijete.
Početak novog života
Sledeći dan se prijavi na rehabilitaciju. Zaista je izgurao ovog puta. Čist je bio godinu dana. Dočekao je i sledeći Vaskrs. Ko zna da li bi ga dočekao da nije bilo onoga dječaka, pa odluči da ostatak života provede kao monah. Nije mu bilo lako.
Borio se sa mnogim strastima, koje su ga pritiskale iz ,,prošlog života“, prije monaštva. Prođoše godine, pa i decenije. Jovan je postao monah sa bogatim iskustvom. Smrt mu se polako približavala. Ali, ispovijedao je i dalje narod, ne štedeći se.
Susret u ispovijesti
Jednom dođe neki momak da se ispovijedi. Na ispovijesti je plakao. Imao je poput Jovana, nekada, težak problem sa drogom. Sa roditeljima i porodicom nije govorio. Krao je i ko zna šta radio da bi došao do dopa.
Kroz razgovor se ispostavilo da je taj mladić, u stvari onaj davni dječak koji je Jovanu spasio život. I ova ispovijest je bila za Vaskrs. Jovan se vatreno molio za ovoga čovjeka.
Oprostio je i otišao
Posle nekog vremena, Jovan se upokojio. Sledećeg Vaskrsa dođe ponovo onaj mladić da se zahvali ocu što mu je spasio život. Bio je ,,čist“ od ispovijesti sa njim. Rekoše mu da se monah upokojio. Mladić se rastuži, i odluči da i on ostatak života provede u istom manastiru.
Priča je preuzeta iz knjige “Sa druge strane“, autora Miloša Lalatovića
