Manastir Stanjevići, smešten na južnim padinama Lovćena u blizini Budve (sela Pobori), predstavlja jedan od najznačajnijih duhovnih i kulturnih spomenika Crne Gore. Manastir je posvećen Svetoj Trojici.
Prema predanju, osnovao ga je u prvoj polovini 14. veka ugledni plemić Nikola Stanjević, koji je bio jedan od istaknutih vlastelina u vreme cara Dušana. Njegova bista danas krasi ulazak u manastir, podsećajući na značaj ovog ktitora.

Periodi razaranja i obnove
Tokom svoje duge istorije, manastir je prolazio kroz periode procvata i razaranja. Nakon turskih upada na Cetinje 1714. godine, mitropolit Danilo Petrović Njegoš prelazi u Stanjeviće, gde gradi hram posvećen Svetoj Trojici i obnavlja manastirski konak.

Sredinom 18. veka, manastir postaje značajan duhovni centar. Međutim, tokom Bokeljskog ustanka 1869. godine, manastir je razoren i ostao je u ruševinama narednih 120 godina.
U manastiru Stanjevići 1780. godine bila je otvorena bogoslovska škola koju je pohađao i Sveti Petar Cetinjski.
Obnova u savremenom dobu i zasluge mitropolita Amfilohija Radovića
Savremena obnova manastira otpočela je 1994. godine, blagoslovom mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, koji je imenovao jeromonaha Dimitrija Blagojevića za igumana. Otac Dimitrije je predano vodio obnovu sve do svoje prerane smrti 2004. godine.

Njegov rad nastavio je jeromonah Jefrem Dabanović, sadašnji iguman, koji je uložio veliki trud u završetak obnove. Manastir je svečano osvećen 2018. godine, na 680. godišnjicu postojanja.
Savremeni značaj i aktivnosti
Danas, manastir Stanjevići predstavlja značajan duhovni centar koji okuplja vernike iz celog sveta. U njemu se nalazi biblioteka sa oko 20.000 knjiga koje je mitropolit Amfilohije zaveštao manastiru, kao i spomen-soba sa brojnim predmetima koje je vladika koristio za života.
Bratstvo manastira svakog 6. maja održava bogosluženje u obnovljenoj Crkvi Svetog Đorđa na obližnjem brdu Đurđevac, gde su i ostaci istoimene tvrđave koju je podigao vojvoda Đurđe Đurašković Crnojević.
Manastir Stanjevići danas služi kao svedočanstvo bogate istorije, duhovnosti i kulture ovog područja, nastavljajući da bude mesto molitve, učenja i sabornosti za sve koji ga posete.