Duhovna utvrđava koja opstaje na molitvi. Svaka stopa i svaki kamen gledaju u vijekove i svjedoče svetost, podvig i spasenje. Republika monaštva koje nama svjedoči vjeru. Mi, koji nemamo vremena, gledamo sa divljenjem one kojima vrijeme stoji u molitvi. Naoružani smirenjem, stoje sa ponosom i prkose grijehu i smrti. Iskušenja ima kao i svuda, ali Bogorodica Brzopomoćnica je ipak brža. Njena majčinska molitva izliva se preobilno kao blagodat pred kojom zanemi svako. Ovdje se sluša šapat, molitva ne staje.
Posebna je čast biti u grupi djece Svetog Save, dobrih ljudi vedra duha i skrušena srca. Saputnici dodaju tu notu zajedničarenja u radosti na svetom mjestu. Svako je imao svoju ulogu u maloj, ali odabranoj grupi. Boško je svetlopisao, neko je vodio, neko prevodio, ali svi su imali ulogu. Utvrđeni u vjeri i identitetu, dostojni potomci slavnih predaka, kroče ponosno. Biti dio male, kompaktne grupe ipak ojačava duh.
Živopisni podvižnici, poput oca Trifuna, Nikodima Srpskog i Jovana Sirijskog, čine sve trenutkom u vječnom sjećanju. Starci svjedoče mladima spasenje, kao starac Gavrilo, sabrat Svetog Pajsija, koji gleda očima kroz vas, bez osuđivanja, sa tugom zbog našeg grijeha, ali i sa radošću, jer on u svima nama, grešnima, vidi Hrista i raduje mu se. Starac užurbano po skromnoj keliji skuplja papiriće i pominje u neprekidnoj molitvi. Nešto najbliže što smo stajali u prisustvu živih, ali ipak poštovanih s razlogom kao svetitelja.
Razne nacije, narodi i jezici, uz dominantne Jeline, čine jedinstvo u Hristu koje se očuvalo od ravnoapostolnih vremena. Kada se čuje veći žamor, jasno je da ste naišli na turiste. Njihov život je poezija posvećenosti: od rane jutarnje liturgije, gdje se miris tamjana miješa sa svježinom planinskog vazduha, do teškog fizičkog rada, sve sa molitvom na usnama. Oni nisu samo monasi; oni su živi svjedoci čuda.
Sa svojim vizantijskim arhitektonskim stilom, freskama, ikonama i rukopisima koji otkrivaju teološke i umjetničke vrhunce Vizantije, Sveta Gora je mjesto gdje mala grupa monaha nastavlja tradiciju molitve i askeze, okružena utvrđenim zidinama koje štite duhovno nasljeđe. Atmosfera Svete Gore je čista poezija duše: to nije samo mjesto, već način života to jeste pokajanja, poslušnosti i neprestane molitve.
Zamislite strme litice koje se spuštaju u tirkizno more, šume koje šapuću molitve vjetrom i vazduh ispunjen mirisom tamjana i divljeg cvijeća. Ovdje, u srcu drevnog istočnopravoslavnog monaštva, čak i prirodni fenomeni, poput svjetlosti na nebu, izgledaju kao božanska objava, ostavljajući hodočasnike u čuđenju.
To je mjesto gdje se osjećate kao da ste zakoračili u raj na zemlji, gdje svaki korak približava Bogu, a oduševljenje raste sa svakim susretom sa ovim svetim čuvarima vjere. Sveta Gora nije samo destinacija, ona je poziv na preobražaj, na život u čudu božanske ljubavi.
I na kraju nam ostaje sjećanje na budućnost kako su govorili učitelji Crkve.
Nebojša Lazić
Suton pic.twitter.com/LrEyeKqzeq
— Sevastokrator (@Sevastokrator3) October 7, 2025
