Sveti i bogonosni otac naš Vasilije čudotvorac i iscelitelj ostroški i tvrdoški, predivni je ukras Crkve Hristove, a njegove netljene i celebne mošti koje nebeskim sjajem obasjavaju duše naše i svojom ljubavlju greju hladne ostroške stene svedočanstvo su naše vere u Vaskrsenje.
Sveti otac naš Vasilije ostroški rođen je 1610. godine od pobožnih i blagočestivih roditelja Petra i Anastasije Jovanović u selu Mrkonjiću u oblasti Popovopoljskoj, dobivši na krštenju ime Stojan. Prema predanju i na osnovu čuda na grobu majke svetog Vasilija, Anastasija, i ona je svetiteljka koju je Bog proslavio, kao što je proslavio mnoge majke svetih ugodnikâ. Kako i pojemo u njegovom troparu od mladosti je sebe predao Gospodu otišavši u zavalsku obitelj u kojoj je iguman bio njegov stric arhimandrit Serafim.
Prema kazivanju iz žitija mali Stojan je sa svakom pažnjom i pobožnošću ulazio u sveti hram, a sveto bogosluženje je za njega bilo izobraženo kao stajanje pred samim Gospodom. Svoju „školuˮ pobožnosti naučio je najpre u svojoj čestitoj i blagočestivoj porodici, a vrhunac hrišćanskog vaspitanja zadobija u zavalskoj obitelji. Monaški postrig na kome je dobio ime Vasilije po velikom bogoslovu i učitelju crkve Svetom Vasiliju Velikom, svetitelj je primio u sveštenoj obitelji manastira Tvrdoš u kome je u tada bilo i sedište trebinjske episkopije. Svetitelj prolazi kroz sve sveštene stepene udostojivši se na kraju i Arhijerejske službe.
Bitno je naglasiti da je svetitelj Arhipastirovao u najteže vreme za naš narod, za vreme turskog ropstva. U svom Arhipastirovanju Sveti Vasilije je nepokolebivo podnosio na sebi i svom episkopskom omoforu svaku bol i patnju naroda, te je tako sebe već za života neprestano predavao kako za Gospoda, tako i za svoj stradalni narod.
Veličanstvene slike: Kad je Sveti Vasilije hodio rodnu Hercegovinu 1996.
Bivajući pre svega pravi monah i istinski podvižnik povukao se u takozvane ostroške stene gde se podvizao u jednoj pećini u kojoj su pre njega boravili brojni sveti podvižnici nama znani i neznani, ali Gospodu našem znani i od Njega proslavljeni, a među njima nama znan prepodobni Isaija iz sela Popa kod Onogošta (Nikšića). Tu, u hladnoj ostroškoj steni, na veoma lepom i molitvenom mestu sveti Vasilije sagradio je najpre hram Vavedenja Presvete Bogorodice (u kome danas počivaju njegove netljene i celebne mošti), a potom i hram Časnog i Životvornog Krsta Gospodnjeg. Od običnog mesta usamljenog i povučenog podviga, ostroška stena u kojoj svetitelj sagradi dva hrama, postala je prava sveštena i blagoslovena obitelj koja i do dana današnjeg svojim molitvama greje srca mnogih.
Na mestu upokojenja Svetog Vasilija iz stene je čudom i blagoslovom Božjim izrasla jedna vinova loza koja i do danas postoji u ostroškoj obitelji. Nakon upokojenja bratija ostroška je telo svetitelja ostroškog položila u grob, gde je počivao do njegovog proslavljenja. Njegove netljene, miomirisne i celebne mošti obreo je iguman župske obitelji Rafailo kome se svetitelj i javio u snu rekavši da izvadi njegovo telo iz groba i položi u hram Vavedenja Presvete Bogomajke.
Predanje o proslavljenju Svetog Vasilija zapisano je i u svetiteljevom žitiju: „Sedam godina posle upokojenja (1678. godine) Svetitelj se javi u snu nastojatelju manastira Svetog Luke u Župi kod Nikšića, igumanu Rafailu Kosijerevcu, i naredi mu da dođe u Ostrog i otvori grob njegov. Iguman ne pridade ovome snu poseban značaj, i ne otide. Isti san se ponovi i drugi put, i iguman ponovo ne otide. Treći put se javi Sveti Vasilije igumanu obučen u vladičanske odežde i sa kadionicom u rukama. I dok Svetitelj kađaše kadionicom ispade žar iz kadionice i opeče igumana po licu i rukama.
Iguman se tada probudi i sa strahom velikim ispriča to viđenje svoj bratiji. Onda se dogovoriše i kretoše u manastir Ostrog. Došavši u Ostrog i sve po redu ispričavši ostroškim monasima, udariše najpre svi u strogi post, svakodnevno držeći svo molitveno pravilo i služeći svete liturgije. A sedmoga dana okadivši Svečev grob, otvoriše ga. I pred njima se ukazao Svetitelj u proslavljenom telu, koje beše žuto kao vosak i svo mirisaše kao bosiljak. Onda monasi uzeše njegovo sveto telo, položiše u kovčeg i prenesoše u hram Vavedenja Presvete Bogorodice, gde ono i do danas počiva.ˮ
U bogosluženju naše pomesne crkve Svetitelj, čudotvorac i celebnik ostroški Vasilije, veliča se kao pravi i istinski podvižnik, i vrlinski Arhijerej, ali i kao naslednik Svetoga Save. Veličamo i njegova bezbrojna čudesa koja Gospod blagodaću svojom čini preko njega i njegovih svetih moštiju.
Iz molitvoslovlja Svetom Vasiliju:
Od mladosti svoje celoga sebe predao si Gospodu
prebivajući u molitvama, podvizima i postovima,
oče Bogonosni.
Obraz si bio vrline svojemu narodu
Toga radi, videći Bog tvoju dobru nameru
postavi te za pastira svoje Crkve i revnosnog arhijereja,
i po predstavljenju tvome sačuva sveto telo tvoje netruležno
svetitelju Vasilije.
zato, kao onaj koji ima smelost, moli se Hristu Bogu
da spase duše naše.
Bogonosni arhijereju Crkve srpske, sveti i čudotvorni oče Vasilije pohvalnu pjesmu ovu prinosimo ti od grešne i uplakane duše svoje. I molimo Te u pokajanju budi i sada kao i uvijek milosrdan za djecu zemlje ove i zaštiti nas od svake napasti da Te veličamo kroz vjekove.
Raduj se Vasilije sveti, pohvalo roda našega!
Vidje Gospod pobožnost Tvoju od djetinjstva časno odnjegovanu i ljubav čistu za Crkvu Njegovu. Zato Te ukrasi ljepotom neprolaznom i darova ti dar čudotvorstva da liječiš i spasavaš ljude od svake bolesti duše i tijela. I kao svjećnjak koji se nikad ne gasi posveti Te u arhijerejsko služenje u one teške dane srpskoga roda, da se brineš i onda i sada za svakoga koji se kaje i pati i s Tobom slavi Boga. Aliluja.
Sveti oče Vasilije, pomoćniče silni i zaštitniče milosrdni, čuj i sada molitve naše, suze i uzdahe. Kao dobri pastir koji traži zalutale ovce i za njih strada, okupi nas oko kivota Tvojega i nauči čudotvornim poukama Tvojim da bismo Ti blagodarili i slavili Oca nebeskog. Naše se duše grče u porocima, ali i plaču u pokajanju kao zabludjeli sin koji je tražio oca da mu oprosti i kao posrnula žena koja je priznavala grijehe. Sagrešismo mnogo, sagrešismo u znanju i neznanju, gordim mislima i sebičnim srcem, riječima, djelima i propuštanjem te ne učinismo mnoga dobročinstva. Zato pogledaj na nas ranjene i izobličene u nevaljalstvu.
Pogledaj i ublaži bolove i patnje duše i tijela i daruj nam izgubljeni mir, bratsku ljubav i radost nebesku. Molimo Te, pozovi sve svete iz roda našega, sve svete mučenike, pravednike i prepodobne i zajedno s njima umoli Gospoda slavljenoga u Presvetoj Trojici da nam podari oproštaj grijehova i spasi nas od adske propasti. Tako pokajani i poučeni da bismo mogli Tebe veličati i s Tobom slaviti bespočetnog Oca sa jedinorodnim Sinom i životvornim Duhom, sada i svagda i u vjekove vjekova, Amin.
