Ovog mjeseca u Banjaluci otvorena je obnovljena džamija Arnaudija, srušena od bezumnika i bezbožnika 1993. godine. Nekoliko dana kasnije, kroz Gospodsku ulicu prodefilovali su maturanti medrese, prvi put nakon mnogo decenija.
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Nešto dalje, na okupiranom dijelu Srbije, privremene vlasti tzv. Kosova zabranile su patrijarhu srpskom Porfiriju i još sedmorici arhijereja Srpske pravoslavne crkve da dođu kući. U drevno sjedište srpskih patrijaraha, u Pećku patrijaršiju.
Ova tri događaja dešavaju se u danima kada se u Ujedinjenim nacijama lobira za donošenje Rezolucije o Srebrenici i dok nas iz Evrope uvjeravaju da je “kosovska* demokratija sazrela dovoljno da postane član Savjeta Evrope”, bezobrazno dodajući da će i Srpska crkva i srpski narod imati koristi od toga.
Onima kojima se nastoji zalijepiti etiketa genocidnog naroda, dakle, ovih dana u svijet šalju najljepše slike pomirenja, tolerancije, širine. S druge strane “žrtve i borci za demokratiju” sprečavaju poglavarima jedne crkve da prisustvuju vjerskom činu. U sopstvenoj kući.
Bogoslovija u Sarajevu
Griješili su Srbi kao narod. Mnogo, ponajviše prema samom sebi, a onda i drugima. Ali ispravlja svoje greške i otvara svoje vrata svima. Da je Bog sreće da nikad nijedna bogomolja nije srušena i da nismo živjeli u društvu gdje se decenijama čeka da maturanti prodefiluju gradom. Ali, nažalost, živimo.
Zgrada Bogoslovije u Sarajevu oduzeta je Srpskoj crkvi odmah po okončanju Drugog svjetskog rata, a usljed prilika koje se dešavaju ‘90-ih godina, stopiran je proces obnove Bogoslovije. 32 godine poslije, Banjaluka je obnovila svaku srušenu džamiju. U Sarajevu ni u naznakama nema volje za obnovom Bogoslovije. I čini se da ćemo na defile bogoslova na Baščaršiji čekati još dugo.
Licemjerje Zapada
Sve ovo dešava se pred očima svijeta koji ne samo da zatvara oči, okreće glavu, nego i često potpuno izokreće stanje i istoriju. Danas nas taj Zapad, koji sebe predstavlja čitavim svijetom, uči kako trebamo nešto prihvatiti i krenuti u proces pomirenja. Traže nam da se mirimo, dok obnavljamo. Dok se svaki Banjalučanin maturi medrese obradovao više nego bilo kojoj.
S druge strane, dok druga strana zabranjuje ili ništa ne pokreće, izdaju “oštro saopštenje”. Najčešće “duboko zabrinuti”, pozivaju na “uzdržanost svih strana” uz još po koju ispaljenu briselsku floskulu.
Tako je bilo i sada. Na zabranu srpskom patrijarhu i vladikama, grupa ambasadora (upravnika) u Prištini izdala je saopštenje u kojem ističu svoju zabrinutost i pozivaju Kurtija da to ne radi. Onako, baš oštro.
Portparol Evropske komisije osudio je poteze Prištine, ali kompletna njegova konferencija za medije okrenuta je temu Srebrenice, pa mediji više nisu ni znali šta je bila inicijalna tema.
Priština se pozvala na “kršenje Briselskog sporazuma od strane Srbije”. Onog sporazuma na osnovu kojeg je Srbija na Kosovu i Metohiji predala sve, a zauzvrat već 11 godina ne može dobiti ni Zajednicu srpskih opština. Onog sporazuma koji je Prištini omogućio da uopšte može nekoga da zaustavlja na granici.
I dobili su ukor od ambasadora. Ali će dobiti i članstvo u Savjetu Evrope, da “to više ne bi radili”. Dora Bakojani zatvara oči i na albanske skupove u Atini, da za malo para neće zatvoriti oči na Kurtijev fašizam.
Šta da očekuju Srbi u BiH?
Kako je za to članstvo glasao i “Srbin” Saša Magazinović, pravdajući to raznoraznim floskulama, šta mi Srbi u BiH da očekujemo? Hoće li srpskom patrijarhu zabraniti da u Sarajevu posjeti Saborni hram? Hoće li neki magazinovići na Hram u Tuzli staviti katanac? Samo bi zlonamjerni rekli da se ovakvim potezima želi raskomadati Srpska crkva, pa da se od nje naprave “kosovska”, “bosanska” ili neka druga.
Ali na zabrane ne treba odgovarati zabranama. Banjaluka i svaki srpski grad treba da šalju i dalje slike kakve su poslate ovih dana.
“Da ostanemo ljudi”, kako je govorio patrijarh Pavle. Da stanemo pred svake bezumnike onako kako je stao mitropolit Amfilohije kad su htjeli da ruše Bajrakli džamiju. Jer, sve što radimo i mi i oni, govori samo o nama samima. A ovih dana smo vidjeli ko je ko, i šta je šta.
