Ovo je pravo bogatstvo! Prelepa fotografija porodice Jeknić obišla je Srbiju, a na njoj mama, tata i petoro dece obučeni u narodnu nošnju poziraju nasmijani i ponosni. Da je porodica ključ svega, dokazuju Ana (28) i Milosav (29) Jeknić iz Sevojna kod Užica.
Prvo dijete dobili su jako mladi. Iako su naišli na predrasude okoline, imali su jedan cilj i jednu želju – da imaju što više djece. Iz ljubavi duge 11 godina rodili su se Milica (10), Jovana (8), Tara (6), Nikola (4) i Luka (1). Kad se njihove godine saberu dobije se broj 29 – toliko ima tata Milosav. Ova „numerologija“ je definitivno najsrećnija koju smo do sada vidjeli.
– Znamo se bukvalno od malih nogu, još od osnovne škole. Prvo smo se družili, pa smo tek kasnije počeli našu priču 2013. godine. Već naredne godine rodila se naša prva kćerka Milica. Ja sam tada imala 17 godina, a suprug 19. Možda smo za neke poranili, ali mi smatramo da je sve došlo taman kada je trebalo – počinje Ana priču za Telegraf.rs.
Da im je bilo teško u početku dok su bili jako mladi, ne kriju. Sada su srećni što njihova porodica broji toliko članova, a oni su i dalje mladi i imaju istu želju – samo da ih je što više.
– Svaki početak je težak, ali smo sve uspjeli da prebrodimo i izađemo još jači. Naša želja od prvog dana je bila da imamo veliku porodicu. I ta želja nam se ispunila. Ponekad stvarno jeste teško svakome pokloniti pažnju, ali trudimo se da im se posvetimo jednako. Manjima uvijek treba više pažnje – kaže ova supermama.
U kući Jeknića smijeha i buke ne manjka, ali to je i normalno. Zato, kada zagusti oko djece, tu su da priteknu u pomoć njihove desne ruke – baka Ljilja i djedovi Milivoje i Dragan.
– Najstarija kćerka je nekako i najtolerantnija, sa njom se uvijek sve lako dogovorimo i u principu ona svima popusti. Manji se ponekad sporečkaju oko igračke, ali sve to brzo riješe. Uglavnom kada smo napolju ili u parkiću uvijek brinu jedni o drugima i drže se zajedno – ističe ova ponosna mama.
Milosav ima svoju građevinsku firmu, a Ana je zaposlena u fabrici municije u Užicu, dječica idu u školu, ali nakon naporne godine kada dođe vrijeme za letnji odmor u njihovoj porodici tada nastaje pravi haos.
– Djeca koja idu u školu su nam dobri đaci, mada ja uvijek kažem da može bolje. Ali kad dođe trenutak odlaska na more sa njima, onda kreće prava avantura. Kada krenemo na plažu ponesemo dušeke, kofice, gume, mišiće, bukvalno se natovarimo i svima smo zanimljivi, pa nam prilaze i pitaju da li su sva djeca naša, i kad kažemo, rijetko ko povjeruje dok ne čuje da nas zovu „mama i tata“ – ističe mama, ne krijući da je kod njih uvijek vesela atmosfera.
Svako jutro kod njih je kao pravi vrtić. Jutra u ovoj porodici su užurbana dok se djeca spremaju za vrtić i školu.
– Trudimo se da ih naučimo pravim vrijednostima i nadamo se da ćemo ih izvesti na pravi put – zaključuje ona.
Na fotografijama i u njihovoj ekipi sreće se još jedno prelijepo lice djevojčice koja je kćerka Aninog brata, a koju Anina i Milosavova djeca mnogo vole. Ona ističe da je ne odvajaju od svoje djece i da je „stalni član ekipe“. Sa toliko djece treba i mnogo strpljenja i vremena, a organizacija je ključna.
– Suprug radi od osam do pet, tako da sam najviše ja sa djecom. Ako idemo u kupovinu ili da završavamo neke bitne obaveze rijetko vodimo djecu, jedino ako baš nema ko da ih čuva. Tu smo velika podrška jedno drugom. U principu on radi tamo, ja u kući, pošto sam na bolovanju, imamo tolerancije. Srećom, imamo pomoć pa onda sve lakše preguramo – objašnjava ona.
– Iskreno za petoro djece puno treba – tu je odjeća, obuća, knjige, sveske, igračke… Trudimo se da im pružimo maksimalno. Svako dijete ima neke svoje potrebe. Tu su i treninzi, sve tri djevojčice idu na karate posljednjih šest mjeseci, ali i klub je korektan izašli su u susret, pa smo dobili jednu članarinu je gratis. Dosta nam je lakše jer po novom ni vrtić ne plaćamo za treće i četvrto dijete. Jedino što nam ostaje je da riješimo stambeno pitanje, ali nadamo se uskoro i tome. Sve u svemu solidno se snalazimo. Doručak, ručak, večera i kuća su moje obaveze, mada i suprug je tu da opere suđe ili usisa. Našli smo se i te naše obaveze dijelimo – zaključuje ova presrećna majka.
