Manastir Svete Katarine na poluostrvu Sinaj jedan je od najstarijih hrišćanskih manastira. Ustanovljen je u prvim vjekovima hrišćanstva, na mjestu za koje se vjeruje da je sveta zemlja, a na kojoj je Gospod, kod nesagorive kupine zapovjedio Mojseju da izuje obuću svoju.
Oko ovog mjesta u VI vijeku vizantijski car Justinijan podigao je utvrđenje, a glavna manastirska crkva posvećena je Preobraženju Gospodnjem, da bi kasnije ovdje bile pohranjene mošti Svete velikomučenice Ekaterine Aleksandrijske, po kojoj ovaj pravoslavni manastir do danas nosi ime.
Islamska osvajanja i susret sa prorokom Muhamedom
U prvoj polovini VII vijeka, počevši pobjedom u Bici na Bedru, muslimani predvođeni svojim prorokom Muhamedom, osvajaju Arabijsko poluostrvo, nakon čega monasi Manastira Svete Katarine Muhamedu šalju svoju delegaciju.
Muhamedov zaštitni ukaz manastiru
Prema predanju, koje se čuva u ovom manastiru, u znak zahvalnosti, Muhamed svojim naslijednicima daje pisani testament ostavljajući na njemu jedinstven otisak svoje ruke, a čime ovom manastiru potvrđuje pređašnje privilegije cara Justinijana i dodaje sopstvene, tekstom, koji prema ovom pokroviteljskom pismu glasi:
„U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog. Ovo je poruka Muhameda ibn Abdulaha svim hrišćanima, bliskim i dalekim, neka bude garancija našeg jedinstva sa njima. Ovim se zaklinjem u svoje, ime svojih slugu, sljedbenika i istovjernih, da od sada uzimam hrišćane pod svoju ruku kao svoje sunarodnike i obavezujem se u ime Alaha da ću im biti zaštita od svakog neprijatelja.
Neka se niko ne usudi da ih primora na poslušnost, i neka se niko ne usudi da ukloni njihove episkope ili da protjera monahe iz njihovih manastira. Neka se niko ne usudi da uništi njihove domove molitve, da im nanese štetu ili da ih opljačka zarad koristi muslimana. Neka nepokorni bude proglašen krivokletnikom pred Allahom i buntovnikom pred Njegovim Poslanikom.
Neka hrišćani budu moji saveznici, kunem se zakletvom da ću biti njihova zaštita. Neka ih niko ne tjera da napuste svoje domove, neka ih niko ne tjera da se bore protiv svoje volje – neka ih muslimani brane silom oružja.
Neka se niko ne oženi hrišćankom protiv njene volje, i neka joj niko ne sprečava da ide u crkvu. Neka se poštuju njihove crkve i neka niko ne ometa njihovo održavanje niti dovodi u pitanje svetost zavjeta datih u njima. Neka vjerni ne prekrše ovu zakletvu do Sudnjeg dana.“
Potvrda ukaza u osmanskom periodu
Kada je u XVI vijeku sultan Selim osvojio Egipat ugrozivši i sam Manastir Svete Katarine, monasi su osvajačima predočili ferman njihovog proroka Muhameda. Sultan je zatražio da se dokument pošalje u Istanbul, stavljajući ga u svoju riznicu, gdje se i danas čuva, a monasima je poslao prevod na turski jezik, potvrđujući njihova prava.
Sličan dokument, koji se, pak, odnosi na Svetu Goru Atonsku, čuva se u riznici Sveštenog opštežića Manastira Simonopetra.
Istorijska nepoznanica: pitanje autentičnosti
Ne znam postoje li neka pouzdana saznanja, koja potvrđuju ili opovrgavaju autentičnost ovih i sličnih dokumenata među samim muslimanima ali upravo među njima Manastir Svete Katarine opstaje stoljećima.
