Junakinju ove priče upoznao sam na internetu. Na društvenim mrežama postoji mnogo grupa „za abortus“, gde se devojke međusobno savetuju o tome gde i koji lekar je najbolje da uradi „proceduru“. Pridružujem se ovim grupama, vidim ove komentare i odgovaram na njih – molim ih da mi pišu. Ako komentar nije anoniman, ja pišem osobi i krećemo u dijalog. Nikada ne osuđujem ove devojke: čak i ako ih ne mogu odvratiti od abortusa. I još uvek sam u kontaktu sa njima.
Pitam šta je podstaklo osobu da donese ovu odluku. Ponekad, upravo u ovom trenutku devojka treba da izlije svoju dušu. Na kraju krajeva, takve odluke se često donose nepromišljeno, kada nema podrške – posebno podrške muškarca. I objašnjavam da se ne može graditi sreća na krvi ubijene dece, nudim sve vrste pomoći, uključujući i starateljstvo nad detetom.
U svakom slučaju, započeo sam još jedan razgovor sa jednim članom pomenutih grupa. Bez muža, slučajna trudnoća. Roditelji su se složili sa njenom odlukom da se reši deteta: rekli su da ima samo 21 godinu, ceo život je još pred njom, posao…
A onda jednog dana saznam da je… odlučila da abortira i da je već otišla u bolnicu! I ja sam odmah otišao tamo.
Hirurška zgrada se nalazi tačno preko puta crkve u kojoj služim, tako da sam brzo stigao. Popnem se na desni sprat i shvatim da je ona već u redu za uputnicu za „proceduru“. Seo sam pored nje i počeo da joj pričam. Rekao sam joj reči koje uvek izgovorim kada razgovaram sa devojkama koje se nađu u istoj situaciji: „ Ponudila sam ti život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Izaberi život da živiš ti i tvoje potomstvo “ (5. Mojsijeva 30:19).
Kada je doktor izašao iz ordinacije da je pozove na pregled, video me je i sve razumeo, nije me izbacio, iako nisam imao pravo da budem tamo. Devojka je imala izbor gde da ide – kod doktora ili da me prati. „Gde ćeš?! – Ostavi dete! – i odveo sam je odatle svu u suzama i šmrkama. Tog dana nije bilo abortusa.
A nedavno me je zvala ova devojka i rekla da se prijavila za porođaj. A rekla je i da ću ja postati kum njenom detetu.
Ovo je jedna od mojih pobeda u poslednje vreme. Generalno, na pitanju abortusa radim od 2008. godine. Tokom godina rođeno je 396 beba čiji su životi bili ugroženi, a ja sam postao kum za njih 97.
Protojerej Petar Gurjanov