Treći balkanski rat ili poznatije – Raspad Jugoslavije, ubrzao je tranziciju iz samoupravnog socijalizma, koji je bio mnogo liberalniji od onih ekonomskih sistema u Sovjetskom Savezu ili Rumuniji, u neki oblik nama još uvijek nejasnog kapitalizma.
Mnogi naraštaji, rođeni u komunizmu i socijalizmu, radeći isključivo za državu, njenu izgradnju i jačanje, nisu navikli na nešto novo što se zove kapitalizmom.
Izazovi ekonomske tranzicije
Tranzicija iz jednog društvenog uređenja u drugi je vrlo teška i opsežna, sveobuhvatna društvena operacija u kojoj mijenjamo svoje navike, svoj ustaljen pristup rješavanju određenih problema, a tranzicija iz jednog ekonomskog sistema koji se zalagao za protekcionizam i za jačanje nacionalne ekonomije, u nešto globalistički otvoreno i slobodno, još teža i detaljnija.
Rat, međunarodne sankcije, a kasnije stalna politička previranja, separatističke i terorističke organizacije, strano miješanje u kompletnom cilju razjedinjavanja svega što bi, po svoj prilici, trebalo biti homogeno i kompaktno, rezultovalo je lošom i nasilnom, često potpuno obustavljanom privatizacijom, devastiranom i nepostojećom ekonomijom i malim brojem ljudi koji žele da žive u svojoj otadžbini.
Zdravstveni sistem kao retko očuvana vrednost
I dalje smo kao Radićeve „guske u magli“ koje srljaju u nepoznato. U toj i dalje nezavršenoj i u mnogome lošoj tranziciji, zadržali smo neke vrlo bitne stvari poput jakog zdravstvenog sistema koji se pokazao takvim u najgorim trenucima napada virusa.
Bolnice nam nisu ni blizu savršenima, niti sa modernizovanim sredstvima liječenja, ali bar svako i dalje ima priliku da se požali da ga nešto boli, da se to pokuša izliječiti, iako katkad ni penzija ni plata nisu dovoljne za lijekove i tretmane raznih vrsta. To SAD, kao i neke druge države koje pripadaju hladnom kapitalističkom Zapadu, ne omogućuju svojim građanima, a tek strancima.
Nerealna percepcija Zapada i posledice privrednog kolapsa
Kritički smo i averzivno nastrojeni prema svemu što je naše, a superlativima nerijetko obasipamo „nekorumpirane“ države za koje smo čuli da su bolje. Sagledati stvari iz realnog okruženja i uporediti ga sa opštim mogućnostima države u kojoj se nalazimo vrlo je važno u kritičkim momentima poput ovog. Nasilnim ekonomskim metodama mnoge fabrike propadaju, a sa njima i zaposleni radnici, budućnost države, monetarna vrijednost i ostalo.
Hiperinflacija i ekonomska nestabilnost
Inflacija je imala vodeću ulogu u razaranju privrede. Na području Savezne Republike Jugoslavije, hiperinflacija je dostigla rekordan nivo sa 19 810,2 %. Cijene su se za mjesec dana uvećavale za 50%, a za svakih 16 sati udvostručavale.
Količina bezvrijednog novca se gomilala da bi završila sa likom Jovana Jovanovića Zmaja na novčanici apoena od 1 milijarde dinara. Kako da mislimo da je kapitalizam ispravno kreiranje života, a isti taj život plaćamo stranom valutom – njemačkim markama, koje su postale najisplativije sredstvo plaćanja.
Razočaranje u kapitalistički model
Kako statističari navode, običan koverat koštao je, krajem 1993. godine, 3,5 milijardi dinara, a litra mlijeka 250 milijardi. Povjerenje naroda u kapitalizam je jenjavalo, jer nisu uspjeli da vide njegovu suštinu zbog političara koji isto to nisu uviđali dok su kreirali važne ekonomske politike.
Posledice raspada Jugoslavije
Građani su izvojevali otcjepljenja svojih republika od „socijalističkog magneta“. Neki su u njima nastavili živjeti poprilično dobro, poput Slovenije koja je ionako bila industrijski najrazvijenija republika Jugoslavije.
Ostali su se uvukli u ratne patnje, društvena, ekonomska stradanja, jednom riječju – u sukobe natopljene etničkom i nacionalnom mržnjom. Dok traje rat, ekonomija opada, kriminal i ratno profiterstvo raste munjevitom brzinom.
Nejednakost kao obeležje novog poretka
Nagla bogaćenja, krađe, udruženi kriminalni poduhvati i siromaštvo ogledali su kapitalizam koji nije predstavljao tako bajkovitu zamisao njegovih tvoraca. Dok smo svi očekivali blagostanje kakvo je u Finskoj, i drugim nordijskim zemljama, dobili smo tone banaka, notara, zelenaša, dugova i siromaštva.
Kritika bogatstva i kapitalističke elite
Bogataši su meta svim socijaldemokratama, svim osviještenim mladim, ali i starijim ljudima. Oni su posebni subjekti koji odnose ogromne količine kapitala i profitiraju od imaginarnog rasta budžeta kojim se političari hvale gdje god mogu, a zaista predstavljaju prijetnju demokratiji i razviću države.
Kapitalizam ili socijaldemokratija?
Ako želimo da shvatimo kapitalizam, možemo ga spoznati kroz Margaret Tačer i Ronalda Regana. Po njima, ne postoji sloboda bez ekonomske slobode. To je vrlo tačna teza, ali samo ako postoje i političari koji će je sprovesti.
Komunizam je nemoguć, a kapitalizam surov prema nama. Ukoliko želimo da živimo u njemu na dostojanstven način, onda je socijaldemokratija ta, koja će dati priliku građanima da se bore, da osvoje i zadrže svoju ekonomsku slobodu gradeći društvo i državu.
