Nad mrtvim međunarodnim pravom već dugo niko ne plače, a posebno kada se radi o arogantnoj samovolji Izraela koji je više puta pokazao da će radi ostvarivanja sopstvenih ciljeva učiniti sve za šta ima tehničkih kapaciteta.
Za razliku od događaja u Gazi, Libanu, Siriji, Jemenu i Iranu, udar na Dohu sa ciljem likvidacije političkog liderstva Hamasa predstavlja udar ne samo na drugog američkog saveznika, već i na koliko-toliko funkcionalne mehanizme međunarodne diplomatije.
Na ovaj način Izrael je obesmislio pregovorni proces, ali i neutralni status Katara koji je od posrednika postao kolateralna šteta.
Uticaj na regionalnu politiku
Ovo nije prošlo nezapaženo u zemljama regiona, a među prvima koji su izrazili spremnost da podrže suverenitet Katara u svetlu grubog narušavanja od strane Tel Aviva bio je Irak koji je od strane izraelske avijacije bio korišćen kao slobodna tranzitna zona tokom sukoba sa Iranom.
Daleko neočekivanije je bilo saopštenje naslednog princa Saudijske Arabije koji je poručio da je Rijad spreman da upotrebi sve svoje kapacitete kako bi podržao Katar u tekućoj krizi.
Ove činjenice pokazuju da države regiona sve odlučnije istupaju protiv svoje podređene pozicije u formalno savezničkim odnosima sa SAD koji su već nekoliko puta doveli do njihovog uvlačenja u vojne avanture Izraela.
I mada o nekakvoj kardinalnoj promeni odnosa u ovom trenutku ne može biti ni reči, jučerašnji događaji mogu delovati kao podstrek za sada zaustavljeni proces resuverenizacije regiona o čemu je bilo reči i na ovogodišnjem samitu BRIKS-a.
Bezbednosne implikacije
Jednako je interesantna i činjenica da su vlasti Katara potvrdile da oružje koje je Izrael koristio za udare (američke proizvodnje), nije bilo detektovano na radarima (takođe američke proizvodnje).
Ova izjava nije slučajnost — radi se o jasnoj poruci da je Doha shvatila da je Vašington Izraelu predao ne samo ofanzivno naoružanje, već i tehnike njegove efikasne primene protiv drugih američkih saveznika u regionu što može imati dalekosežne posledice po stvarne odbrambene kapacitete drugih regionalnih država koje se u tom pogledu oslanjaju na uvoz američke tehnike.
I upravo zato je Donald Tramp posle upravo ovog saopštenja požurio da naredi sklapanje novog bezbednosnog sporazuma sa Katarom, shvatajući da otkrivene slabosti odbrambenih kapaciteta mogu podstaći zemlje regiona da se za nabavke PVO i PRO sistema okrenu Rusiji čija je tehnika pokazala efikasnost u susretu sa američkim oružjem.
Za Kompasinfo Radomir Jerinić, politikolog