Reč je o Bogorodičinoj ikoni – Stena neoboriva ili Gora nerazrušiva. Datira iz 14. veka. Ime autora nije poznato, ali je u pitanju gotovo sigurno srpski ikonograf. Izrađena je tehnikom tempere na drvetu, sa pozadinom koja bojom i motivima predstavlja stenu.
Sličnu ikonu je posedovao Sveti Sava i smatra se da je po uzoru na nju nastala i ova ikona. Sveti Sava je svoju ikonu poklonio manastiru Filokalu u Solunu i nije sigurno da je sačuvana.
Ikona je litijska i obostrano je oslikana. Na poleđini je izobražen upravo Sveti Sava i to sa romejskom carskom krunom na glavi, sa kojom nikada više u istoriji nije naslikan, što svakako nije slučajno i bez razloga. Budući da se nastanak ikone vezuje za vreme proglašenja Srpske Patrijaršije, to je bio jasan izraz nesuglasica sa Carigradom i snažna poruka rešenosti crkvene jerarhije da očuva delo Svetog Save.

Prema predanju, pred ovom ikonom su se na poslednjoj zajedničkoj večeri uoči Kosovske bitke pomolili srpski velikaši i zakleli na vernost Hristu i knezu Lazaru, nakon čega je ikona vraćena u Hilandar.
Danas se čuva u manastirskoj riznici. Ikona Bogorodice sa Hristom je vrlo dobro očuvana, dok je nažalost ikona Svetog Save prilično oštećena.
Knez Lazar darovao Svetoj Gori jednu od najvećih svetinja
Jedna od najvećih dragocenosti Svete Gore je i deo pojasa Presvete Bogorodice, koji se vekovima čuva u manastiru Vatopedu. Nju je manastiru Vatoped poklonio Sveti knez Lazar.
U prvim vekovima se nalazio u Jerusalimu i Kapadokiji, da bi krajem 4. veka bio prenesen u Konstantinopolj, najpre u hram Halkopration, a zatim i u čuvenu Vlahernsku crkvu. Za vreme vladavine cara Lava VI Mudrog je ponovo prenesen u carsku palatu, gde isceljuje njegovu bolesnu suprugu, caricu Zoju. U znak zahvalnosti, carica je pojas od kamilje dlake potpuno ukrasila zlatnim koncem, koji je tako dobio današnji izgled.
U 12. veku je deo pojasa dospeo u Bugarsku, a Bugari su ga poklonili knezu Lazaru najverovatnije oko 1386. godine, nakon udaje Dragane, ćerke kneza Lazara za sina cara Ivana Šišmana.
Knez Lazar je kasnije taj deo Bogorodičinog pojasa, zajedno sa velikim komadom Krsta, poklonio svetogorskom manastiru Vatopedu.