Jedna civilizacija svoje aksiome ispoljava uvijek i u svemu, u najvišim i najnižim kulturnim registrima. Zapadna civilizacija se od samih svojih početaka, od franačkog falsifikovanog Rimskog carstva do danas, odlikovala prezirom, netrpeljivošću i agresijom prema „Grcima“ tj prema svemu i svakome ko je krštenje primio iz Konstantinopolja.
„Mi smo dva svijeta i nikada nećemo biti jedan jer Bizant je sve pokvareno“ – te riječi nije izmislio već izrekao kardinal Stepinac, ali iste riječi su izrečene hiljadama puta ranije, od Hegela do svakog poslodavca u EU koji našem gastarbajteru neće da da povišicu i unaprjeđenje.
Duboki, rasistički jaz je unutrašnje opravdanje za Jasenovac i Oluju
Taj duboki, rasistički jaz unutrašnje je opravdanje za Jasenovac i Oluju, trajno ovlašćenje kojim ta uljudba sebi pravda sve što je učinila ferro et igni. Mi, sa druge strane, nikada nismo razvili ideju o tome da je taj drugi svijet zaista i po svemu drugi.
I danas su svi pravoslavni narodi željni ljubavi tog odjeljenog zapadnog (post) Hrišćanina – pogledajte, bez izuzetka, Ruse, Rumune, Srbe, Bugare… čim ugledamo biciklistu iz Njemačke, mi ćemo ga napojiti i pustiti u naš dom, iako nas on ne bi pustio ni u svoju državu, osim ako smo mu neophodni da po suncu nosimo cigle i gledamo njegovu baku na samrti…
To što se desilo u Zagrebu je izraz najiskrenijeg osjećanja većine Hrvata
Mi ne možemo i ne smijemo da budemo, poput tolikih ozlojeđenih žrtava rasizma, kontra-rasisti, rasisti u ogledalu. Ali valjda bi vrijeme bilo da ostavimo svoje iluzije, od onih iz SFRJ mitologije do onih iz EU mitologije, o „divnom svetu“ koji počinje sa Dalmacijom i završava se Aljaskom.
To što se desilo u Zagrebu izraz je najiskrenijeg osjećanja većine Hrvata, to što se na to blagonaklono gleda u tom civilizacijskom krugu, izraz je načina razmišljanja te civilizacije o njima i o nama. Čuditi se mogu samo zaluđeni i neznaveni.