U Rusiji, u septembru, nekoliko ljudi me pita: Republika Srbija ili Republika Srpska? Iznenađen da uopšte poznaju takav detalj, sa osmjehom odgovaram: „živim u Srpskoj, predstavljam i Srpsku i Srbiju – mi smo se i borili da budemo jedno. Zar je to važno?“ „Prosto je zadivljujuće da ste vi Srbi uspjeli da preživite u takvim uslovima i da ostanete svoji i naši, a vi u Srpskoj ste čudo nad čudima!“
Prija, naravno, kada vidiš da je ovaj narod konačno dozvao čitavu tu ogromnu državu-civilizaciju koju bezgranično voli ma koliko da je poznaje. Da, mi smo najzapadnija tačka hrišćanskog, pravoslavnog, slovenskog Istoka. Čitava Srpska jeste ljuta Krajina toga svijeta, Krajina koja se nije otrgla od Cjeline. Tvrđava i uporište kosovskog Zavjeta.
Jer ovaj narod duboko pamti. Ovaj narod, pored svakog iskušenja i nepravde koju trpi od okupacije stranaca do objesnih „svojih“ lažnih velikaša i dalje nije izgubio nadu i radost. To je narod koji se i dalje pozdravlja sa „Hristos se rodi – vaistinu se rodi!“ od Božića do Malog Božića i u prodavnici, i na ulici, ništa manje nego u crkvi. Narod tople duše i teškog života, odlučnog pogleda i čvrstog stiska šake kada se rukujemo. Narod koji za slave i dalje posuđuje stolove i stolice, dugo drži zdravice i pjeva kao da se planine ruše. Narod koji i dalje razmišlja šta duguje mrtvima i šta ostavlja nerođenima. Narod koji se ne stidi svojih ratnika i njihovih godina u rovu a iznad svega voli slobodu i želi mir. Narod ponekad i sebi neshvatljiv, gord preko granice i rad svakom došljaku a onome u nevolji – uslužan bez sjenke koristoljublja, za čistu Božiju ljubav. Narod dobar i ponekad samouvjeren u svoju dobrotu, a istovremeno sklon da se prekomjerno divi tuđini koju je vidio samo na filmu, zaslijepljen da nekada i ne vidi svoje prednosti nad onima kojima se divi. Jednom riječju: Srbi.
Takav narod, čije je postojanje čudi a borba neprestana, on je sanjao i stvorio Srpsku, on će je znati sačuvati i odbraniti. Iz tog naroda je i sveti đakon Avakum, brat svetog arhiđakona Stefana po mučeništvu za Hrista. Narod srpski. Čitavog tog naroda, u cijeloj Otadžbini sa obje strane Drine i Tare, večeras je navečerje i sutra je slava Republike. I svakog dobrog gosta koji nam na slavu dođe. Da sa nama proslavi i napije „va slavu i čest“ Svetog Stefana i Srpske.
