Početna » Kompas » Legenda

Odlazak Bore Đorđevića

Legenda

Nikome nije tako pristajalo kad nekog nazovu legenda kao Bori Đorđeviću. Ni uz koga takav opis nije išao kao uz njega. A da nekog tako nazovu, nije dovoljno samo da je veliki u svom poslu. Nema nekog određenog kriterijuma kako se legenda postaje, takvi se prosto rađaju i oni se prepoznaju.

Bora je bio jedan od onih koji obilježe vrijeme u kojem žive, koji ostavlja trag u generacijama koje su odrastale uz njegove tekstove i muziku. Nije bitno ko koju muziku voli i šta sluša, od tinejdžerskih dana morao je zavoljeti bar jednu pjesmu Riblje čorbe. Od prvog piva, do prve simpatije i mladalačke ljubavi, prve ljubavne boli, sve se to prolazilo uz Borine pjesme.

Svako ima neki svoj lični odnos, emociju prema tim pjesmama, pa i samom Bori. Tako i autor ovih redaka ima nešto da napiše, kao svojevrsnu posvetu i zahvalnost. I neću ovdje pisati o Borinim tekstovima, muzici. Neću ulaziti u duboke analize njegovog stvaralaštva. Želim da ispričam priču o jednom klincu koji je slušao (i danas sluša) Riblju čorbu.

Prvi koncert

Moj prvi koncert na koji sam otišao “bez roditeljskog nadzora” bio je 2009. godine. Imao sam 13 godina, isto onoliko kad je Bora popio prvo pivo. Riblja čorba je tada dolazila u Banjaluku, a kao neko ko je odrastao na njihovoj muzici, to nisam smio propustiti. Bora je izašao na scenu s majicom sa likom Karađorđa, nasmijan i dobro raspoložen. Bio je sjajan kao i uvijek.

No, najznačajnije desilo se nakon koncerta. Mi klinci krenuli kući, uzbuđeni što zbog koncerta, što zbog toga što smo prvi put bez roditelja sami i ugledamo Boru iza scene kako ulazi u kombi. Taj prostor ograđen je nekom žutom trakom, ali obezbjeđenja skoro da nema. “Hajmo pokušati proći”, usaglasimo se. I provučemo se ispod trake, krenemo trčati ka kombiju toliko brzo kao da iz zatvora bježimo. Za nama su krenuli još neki, a onda je obezbjeđenje počelo da nas juri. I stigli su nas. I onako razočarani što nismo stigli, nakon kraćeg ubjeđivanja, odustajemo. I čuje se Borin glas: “Pustite ih”.

Prilika da se uslikam sa Borom za mene je bila ravna čudu. Ej, slika sa Borom Đorđevićem. Odmah sam je stavio na svoj Fejsbuk profil kao profilnu sliku i dugo je to ostala.

Drugi susret

Nekoliko godina kasnije, izvuku me u nekakvoj nagradnoj igri gdje srećni dobitnici imaju priliku da razgovaraju i slikaju se sa Borom. Kako nisam neke sreće da me izvuku na tim igrama, nisam se puno ni nadao. Taj dan u školi sam obukao trenerku, što nisam praktikovao i možda sam je nosio jednom u dva mjeseca. Zovu me iz RTRS-a da je susret s Borom u 13 časova. Taman kad završim sa školom. Jebote, kud ću sad u trenerci pred Boru.

Zamolim druga da se zamjenimo za odjeću, iako je dosta veći od mene. Na meni vise i džemper i hlače i takav trčim do RTRS. Stižem u knap. Uslikamo se, Bora gleda u jedan aparat, ja drugi. Ali koga briga, imam novu profilnu!

Otišao sam i na taj drugi koncert Riblje čorbe, a poslije sam ih bio na još 7. Možda omiljeni mi je bio onaj koji Bora nije završio. Na Danima piva, sastavili su se nebo i zemlja, grmi, kiša lije da se bina ne vidi. Samo nas stotinjak je ostalo i pjevalo zajedno s Borom dok nije postalo toliko kritično da su morali prekinuti koncert. E, to je bio rokenrol.

Legenda

Ta dva susreta i te dvije fotografije su mi ustali uspomena za čitav život. To je ono što je Bora bio, zbog toga je legenda. Za jednog klinca toliko značajan i veliki da će zbog njega zaobići i obezbjeđenje, ali i da pred njega neće ići u trenerci. Samo da bi se s njim uslikao i časkom porazgovarao.

I danas jedan od momenata koji najviše pamtim je kad sam na jednom od koncerata bio na ramenima u prvom redu, a Bora izvodi „Pogledaj dom svoj anđele“.

Slušao se on u našoj kući oduvijek, ali posebno pamtim kad sam imao 6-7 godina i jednog porodičnog putovanja. Vraćali smo se našim starim Volvom iz Beograda, a čitav put slušali smo novi CD Riblje čorbe. U putu nije bilo onih porodičnih prepirki, pjevali smo svi zajedno i uživali u tekstovima. Tad sam zavolio Čorbu i volim je dan danas. Hvala Boro na svemu. Odmori. Neka te Gospod nastani u rajska naselja.

Aleksandar Stojanović za Kompasinfo

Pripremila redakcija Kompas info
Povezani članci:

Portal Kompas Info posebnu pažnju posvećuje temama koje se tiču društva, ekonomije, vere, kulture, istorije, tradicije i identiteta naroda koji žive u ovom regionu. Želimo da vam pružimo objektivan, balansiran i progresivan pogled na svet oko nas, kao i da podstaknemo na razmišljanje, diskusiju i delovanje u pravcu boljeg društva za sve nas.