BOŠNJAČKI naučnici su onomad od jutra do u kasno popodne analizirali Deklaraciju Svesrpskog sabora.
Mogao je to da bude razlog za srpsko radovanje što su komšije ozbiljno shvatile ovaj strateški nacionalni dokument, kako bi se sa Srbima bolje razumjeli i lakše sporazumjeli. Ali, opet se ispostavilo: „Uvijek je sve zlo Bosni dolazilo iz Beograda.“
„Deklaracija je opasan velikodržavni programski dokument, prijetnja ne samo miru u regionu već teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine“, naglasio je Danis Bećirović, bošnjački član Predsjedništva BiH u pozdravnoj poruci naučnom skupu.
Skup pod punim naslovom „Instrumentalizacija i politizacija nacionalnih prava: Deklaracija Svesrpskog sabora“, održan je u zgradi Rektorata Sarajevskog univerziteta, ali u organizaciji direktora Instituta za ratne zločine Muamera Džananovića.
Tako je već porukom bošnjačkog državnika i imenom firme organizatora, još u startu zaključeno da je Svesrpski sabor sa Deklaracijom poratni ratni zločin. Štaviše dio 30-godišnjeg zločinačkog kontinuiteta od 1992. do 2024.
Možda čak najnoviji od 13 ili 14 genocida koje su Srbi izvršili nad muslimanima.
Ne karikiram, jedan od učesnika je zaista rekao: „Prvi genocid nad Bošnjacima u 21. vijeku“.
U namanju ruku nešto poput Načertanija i Memoranduma.
Na stranu pitanja koliko država pod protektoratom i diktatorskim „bonskim ovlaštenjima“ može da bude suverena i koliko ista može da bude jedinstvena kada više od pola njenog stanovništva na dvije trećine njene teritorije sebe politički i emocionalno-psihološki kolektivnno identifikuje sa sunarodnicima u susjednim državama.
Konketno pitanje za Bećirovića i Džananovića glasi: ko treba da riješi problem suverenteta i integriteta BiH? Da li narodi u BiH?
Ali, kako da ga riješe Srbi i Hrvati u BiH koji ga ne osjećaju kao problem, nego su im, naprotiv, bliži i draži zagranični sunarodnici u maticama nego drugonacionalni zemljaci u zavičaju?
A kako opet Bošnjaci, koje jedine mori, da to riješe bez Srba i Hrvata?
Nije valjda da zaista misle da je Srbija dužna da im to riješi?
Ramiz Salkić, poslanik, nema dileme: „Treba zauzdati Srbiju!“
Al’ ne kaže zašto, kako i ko treba da zauzda Srbiju.
Još Milošević je priznao granicu na Drini, Vučić je bezbroj puta ponovio da poštuje suvereitet i teritorijalni integritet BiH. Bošnjake sekira što on uvijek doda da isto tako poštuje Republiku Srpsku u skladu se Dejtonskim sporazumom i Ustavom BiH.
Ramiz je pismen, pa može da pročita da u tim dokumentima zaista baš tako piše. Ne radi se o zauzdavanju Srbije, nego Srpske, što Bošnjaci 30 godina nisu uspjeli ni uz pomoć kolektivnog Zapada. Najmanje će uz pomoć lažnog v.p., odlazećeg ambasadora, i sudinice Senije.
Još jedan učesnik, Ćamil Duraković, podpredsjednik Srpske, naučno je govorio o „cjelovitoj i jedinstvenoj BiH kakvu zagovora većina Bosanaca i Hercegovaca“.
Kako, kada ni sam Ćamil nije ni Bosanac ni Hercegovac, nego Bošnjak?
Za cjelovitu i jedinstvenu jesu gotovo svi Bošnjaci, ali isto tako gotovo svi Srbi i Hrvati – nisu. Ni Turci nisu uspjeli da poislame sve hrišćane, ni Kalaj nije Srbe preveo u Bosance, ni Pavelić da ih sve protjera, pobije i pokatoliči, ni Mikulić nije uspio sa zajedništvom i suživotom, a Alija je tek pobunio Srbe i natjerao ih da stvore Republiku Srpsku, njemu hvala za 9. januar.
Kada uspiju da privole većinu Srba i Hrvata u BiH za jedinstvenu suverenu, onda im neće biti problem ni Srbija ni Hrvatska. No kako rade – više ih odbijajaju nego što ih pridobijaju.
Sead Turčalo, dekan FPN, razmišlja geopolitički: „Iako se u Deklaraciji Svesrpskog sabora nigdje ne spominje ’srpski svet’, radi se u stvari o konceptu ’ruskog sveta’ … Konceptu koji je na djelu u ključnim zemljama svijeta, čemu se treba suprotstaviti konkretnim zaključcima i mjerama“.
U pravu je Sead, zaista postoji ruski svet, postoji i srpski svet, iako ga Srbi tako ne zovu, ali nije jasno što ga to toliko srdi.
Ako postoji zapadni svet i islamski svet itd., zašto mu jedino smetaju ruski i srpski, a može i zajedno slovensko-pravoslavni?
U pravu je i kada konstatuje da se taj „naopaki’ koncept „primjenjuje u ključnim zemljama u svijetu“, ali kada zaključuje da se tome treba suprotstaviti, djeluje kao da je pao s Marsa, i to naglavačke.
Vjerujem da kada čuju konkretne zaključke i mjere ove 34-člane baščaršijske uleme, ima da se tresu gaće Putinu, Si Đinpingu, Modiju, ali i Trampu, koji upravo gradi „američki svet“ sa Kanadom, Panamom, Grenlandom…, jer više nije čitav američki.
I Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje ratnih zločina, naravno isključivo srpskih a nikako muslimanskih, uključio se sjajnom pikanterijom: „Ovaj naučni skup namjerno smo zakazali baš za 9. januar da bismo ukazali na direktnu vezu između proglašenja Republike Srpske i Deklaracije Svesrpskog sabora!“
Alal ti ćufte Muamere što si objasnio ovu simboliku, jer je inače niko ne bi shvatio.
Što jes’ – jes’, bošnjački naučnici su se svojski potrudili da istraže šta im opaki Srbi spremaju, doduše više kvantitetom od 34 unisone analize.
Citiraćemo sa više izvoda jedinu ozbiljniju raspravu pod naslovom „Srpski svet“ (sajt Radio Sarajeva), čiji autor dozvoljava da Deklaracija Sabora, nije namjerna, ili bar ne direktno, da dohaka Bosni i Bošnjacima.
Šaćir Filandra: „Da li se u ovakvoj politici radi o pomijeranju akcenta s teritorija na stanovništvo, što bi značilo da se postojeće međudržavne granice ipak priznaju, ili je „srpski svet“ samo alat u zadobijanju krajnjih teritorijalnih ciljeva, još je otvoreno pitanje. Geopolitički kontekst Zapadnog Balkana je trenutno takav da je i pomisao na nedemokratsko pomjeranje granica međunarodno priznatih država krajnje nepopularna i praktično bez rata neizvodiva radnja, što ne ide na ruku promicateljima velikonacionalnih projekta, ali je identitetsko ujednačavanje i političko homogeniziranje, u ovom slučaju srpskog naroda, koji živi u različitim političkim zajednicama, izvodivo i izvodi se.“
Jeste, Šaćire, baš tako, izvodivo je i izvodi se. Nema više bosanskih Srba i Srbijanaca, nego sve sami, jedni te isti, Srbi.
Zajedno obilježavaju značajne datume iz nacionalne prošlosti, održavaju se sastanci dviju vlada, usklađuju školski programi, planiraju projekti hidrocentrala i aerodroma, pa ista nacionalna himna i zastava itd. To je naprosto prirodni društveni fenomen, koji nije posljedica konkretne politike i političara.
Zato ne treba da se čude što je tako sa Radovanom i Miletom, kao i sa Slobom i Acom. I tako bi bilo i da nema specijalnih i paralenih veza Srpska-Srbija, koje je legalizovao Dejton
„U takvoj klimi granice između Srbije, Crne Gore i dijela bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske nastoje se učiniti poroznim i nevidljivim, budući se cijelim narodom praktički, mada ne i oficijelno, vlada iz jednog centra.“
I šta ćemo onda?
Po izvornom Dejtonu, Srpska ima ne samo entitetsku vojsku nego i nadležnost za spoljne granice na svojoj teritoriji. Bezmalo čitava granica BiH prema Srbiji bila je pod kontrolom Srpske. To su, pred kamerama globalnih medija i pred svjedocima (Klinton, Širak, Kol…) potpisali Izetbegović i Silajdžić.
Ne bih rekao da se „srpskim svetom vlada iz jednog centra“, tačnije je reći – koordinira se. Slično je, zna Šaćir, i na granici sa Hrvatskom. Bošnjaci takvu državu zovu fri šop, ekonomija bi je podržala kao bescarinsku zonu.
„Uspostavljanjem homogenog, standardiziranog i jedinstvenog etničkog kolektiviteta, tj. srpskog društva sa jedinstvenom investicijskom, energetskom, sigurnosnom i kulturnom politikom, uspostavlja se nova društvena realnost koja u pogodnom trenutku može da preraste u državnu. Može, ali i ne mora.“
Šaćir piše istinu o Deklarciji Sabora, ali ga brine da se iz toga ne izrodi nešto drugo. Šta?
Teritorijalne pretenzije Srbije na frtalj bošnjačke Bosnu.
Dakle, on domišlja šta bi eventualno moglo da bude, a ne primjećuje da teritorijalne pretenzije aktuelno i akutno, već postoje – bošnjačke na Srpsku kao „privremeno okupiranu teritoriju“. I ako tako nastave, Srpska ne samo može nego i mora da ode u Srbiju, bez i pomisli da ponese i pedalj bošnjačkog frtalja.
Tramp očito nema namjeru da se „vraća nedovršenim poslovima u Bosni“, a Server je Bošnjake upozorio da boga mole da se ne vrati jer će podijeliti Bosnu.
Bošnjacima je zadnji čas za trezven i ravnopravan dijalog sa komšijama o budućnosti Bosne.
Za ono što su tragično propustili početkom 90-ih.
